1.2. Osnovni podaci o stanju u prostoru
1.2.1. Prirodni sustavi
1.2.1.1. Geološka građa kostrenskog poluotoka
a) Reljefne značajke
Primorska padina koja se pruža sjeverno od obala Riječkog zaljev razbijena je na manje cjeline dolinom Rječine, uvalom Martinšćica i Bakarskim vratima.
Kostrenski dio primorskog bila uokviren je uvalom Martinšćica, obalom Riječkog zaljeva, Sušačkom dragom kao i Bakarskim zaljevom i Bakarskim vratima. Teren se blago uspinje od Riječkog zaljeva prema sjeveroistoku do najviše kote koja dosiže 289 m n.m. Najveći dio teritorija općine Kostrena ima povoljan reljef čiji nagib ne prelazi 12 (15)0 . Nasuprot tomu padine okrenute Bakarskom zaljevu vrlo su strme: nagiba od 20 do 350.
Uvala Martinšćica uokvirena je uzvišenjima oblikovanim u karbonatnim stijenama. Nalazi se između sušačkog i kostrenskog dijela primorske padine. Duljine uvale je 1400 m, a širine do 300 m. Smještena je približno okomito na obalu Riječkog zaljeva i Drašku dolinu. Na sjeveroistoku se s tom dolinom spaja Draški potok koji je u karbonatnim stijenama oblikovao kanjonsku dolinu gotovo vertikalnih strana. Idući prema jugozapadu dolina se proširuje u aluvijalnu ravnicu. Karbonatna podloga ima vrlo blagi uzdužni nagib, dok su dolinske strane oko naplavne ravni vrlo strme (> 300). Produžetak doline prema Riječkom zaljevu je morska uvala čije dno dosiže dubinu od 38 metara.
Uvala Žurkovo nastala je spajanjem dvaju bujičnih tokova. Počeci jaruga gube se u krškoj zaravni, zatim se strmo spuštaju do mjesta spajanja na kraju uvale. Submarinski dio doline blago je nagnut, a na ulaznom dijelu podmorja konveksno je savijen i postaje znatno strmiji. Uvala Svežanj nalazi se jugoistočno od uvale Žurkovo. Početak fosilne jaruge gubi se u zaravni. Jaruga se zatim strmo spušta do morske uvale gdje završava proluvijalnom lepezom. Potopljeni dio jaruge ima blagi nagib dna, a uvala se naglo proširuje.
Prema uvalama Vela i Mala Sršćica, na ulazu u Bakarski zaljev, pružaju se od vrha primorskog bila dvije usporedne doline smjerom SZ-JI. Na hipsometrijski najvišim dijelovima naziru se rijetke plitke ponikve. Uočavaju se i fosilne, dijelom jako okršene jaruge čiji počeci imaju nejasan odraz u reljefu.
Obala općine Kostrena slabo je razvedena. Morfološki izraženije uvale su već spomenute: Martinšćica, Žurkovo, Svežanj te Vela i Mala Sršćica. Tu je obala i najdostupnija. Nasuprot tome, na većem dijelu obale okrenutoj Riječkom zaljevu vidljivi su strmci visine do 10 m. Morsko dno uz obalu nepravilno, ali najčešće naglo tone. Karakeritika je podmorski strmac odmaknut od obalne crte 5 do 50 m. Njegov plići dio je na dubini oko -15 m, a dublji na oko -30 m.
b) Tektonske osobitosti šireg područja
Područje Riječkog zaljeva kao i kostrenskog poluotoka nalazi se u sklopu geodinamske jedinice Adrijatik koja je omeđena jedinicom Dinarik sa sjeveroistočne i jedinicom Istra sa zapadne strane. Na širem planu pojavljuje se slijedeći tektonski odnos: navlačenje Dinarika na Adrijatik te Adrijatika na Istru.
Podvlačenje Jadranske karbonatne platforme pod Dinaride u izravnoj je svezi s tektogenezom tog prostora. Pokreti početkom oligocena prouzročili su tektonsko suženje šireg područja te stvaranje navlaka i reversnih struktura. Zbog promjene smjera kretanja Jadranske ploče prema sjeveru, došlo je od sredine miocena do promjene smjera globanog stresa te izdizanja zone Visokog krša i tonjenja Jadranske depresije. Takav trend, na regionalnom planu, nastavlja se i danas. Neotektonski pokreti od donjeg pliocena do danas imali su presudnu ulogu u oblikovanju današnjih struktura. Odražavali su se u horizontalnim i vertikalnim pokretima različitih predznaka i intenziteta. Uslijed horizontalnih pokreta došlo je do rotacije područja Riječkog zaljeva prema jugu i jugozapadu, a na lokalnom planu poremećene su starije strukture pomicanjem blokova po paraklazama poprečnih i dijagonalnih rasjeda. Posljedica vertikalnih pokreta bilo je tonjenje dna Riječkog zaljeva, okolnih kanala, naginjanje Kastavske zaravni prema jugozapadu te značajno izdizanje otoka Cresa, hrpta Učke i planina Gorskog kotara.
Unutar jedinice Adrijatik mogu se izdvojiti glavne navlačne strukture idući od sjeverostoka prema jugozapadu: Obruč, Klana-Bakar-Vinodol, Rijeka-Krk, Učka-Ćićarija, Cres-Rab i Labin-Unije. Njihove granice obilježene su reversnim rasjedima ili rubovima navlaka. Područje Kostrene oblikovano je na antiklinalnoj strukturi Trsat-Kostrena-Kraljevica-Crikvenica koja se nalazi u sklopu navlačne jedinice Klana-Bakar-Vinodol.
Ovu navlačnu strukturu izgrađuju karbonatne naslage gornje krede te karbonatne i klastične naslage paleogena, kao i eocensko-oligocenske karbonatne breče. Ta tektonska jedinica u osnovi smatra se sinklinorijem. Jezgre sinklinala uglavnom izgrađuju karbonatne i klastične (flišne) naslage paleogena, a jezgre antiklinala gornjokredne naslage. U litostratigrafskom pogledu eocensko-oligocenske breče imaju značajke Jelar i Prominskih naslaga i leže transgresivno na prethodno navedenim krednim i paleogenskim naslagama.
Kredne i paleogenske karbonatne (vapnenci, dolomiti i breče) i klastične stijene (fliš) borane su i rasjednute. Osnovno pružanje struktura je SZ-JI. Radi se o prebačenim borama te reversnim rasjedima i navlakama. Rasjedi su osobito značajni na dodiru karbonatnih i flišnih naslaga.
Antiklinala Trsat-Kostrena-Kraljevica-Crikvenica, na kojoj je smještena većina teritorija općine, ima uglavnom vrlo ustrmljena krila. Na njezinom jugozapadnom krilu na obali Riječkog zaljeva ustanovljene su tektonske breče i tragovi fliša. Naslage su jače poremećene dijagonalnim rasjedima smjera S-J i poprečnim smjera SI-JZ. To su pretežito normalni rasjedi gotovo vertikalnih paraklaza duž kojih je došlo do pomicanja blokova. Posebice su izraženi horizontalni pomaci po rasjedima smjera S-J. Uz opisane rasjedne sisteme paralelne pružanju struktura, česti su sustavi poprečnih i dijagonalnih rasjeda, duž kojih je došlo do horizontalnih pomaka pojedinih blokova.
c) Inženjersko-geološke značajke kopna
U građi kopenog dijela općine Kostrena, sudjeluju naslage krede, paleogena i kvartara kao i recentne (antropogene) tvorevine. Naslage kredne sastoje se od prijelaznih alb-cenomanskih (kalcitične do dolomitične breče), zatim cenomansko-turonskih (vapnenci i dolomiti u izmjeni) i turonsko-senonskih (rudistni vapnenci). Naslage paleogena sastoje se od donjo do srednje eocenskih (foraminiferski vapnenci), srednje eocenskih (fliš) i eocensko-oligocenskih (kalcitične breče). Ove naslage tvore osnovnu stijensku masu. Karbonatne stijene su prostorno dominantne dok je fliš ustanovljen samo u obliku pojava metarskih dimenzija pa stoga nije značajan prilikom vrednovanja terena za prostorno planiranje. Kvartarne i recentne tvorevine su pokrivač na stjenovitoj podlozi.
Prema inženjerskogeološkoj klasifikaciji navedeni litološki tipovi, pretežito karbonatnog sastava, pripadaju grupi dobro očvrslih sedimentnih stijena. Kod toga varijeteti dolomita i vapnenaca pripadaju podgrupi kristalasto-zrnastih karbonatnih, a breče podgrupi cementiranih klastičnih stijena. Litološka heterogenost karbonatnih naslaga je prisutna, ali slabo naglašena.
U prijelaznim naslagama između donje i gornje krede koje su pretežno zastupljene dolomitizacijskim brečama, stijene su nehomogene i kvaziizotropne. Cenoman-turonske naslage karakteriziraju se razvojem vrlo različitih petrografskih varijeteta karbonatnih stijena, od mikritskih do kristalastih vapnenaca i te kristalastih kasnodijagenetskih dolomita. Kao inženjerskogeološka sredina stijenske mase su heterogene, dok im tropija varira od tipičnih kvaziizotropnih do tipičnih anizotropnih sredina. Turonsko-senonske naslage gornje krede predstavljene su biomikritskim i mikritskim tipovima vapnenaca, debelih slojeva (gotovo masivne stijene), ali s velikom gustoćom diskontinuiteta osnovnog strukturno - tektonskog sklopa. U inženjersko - geološkom smislu pripadaju homogenim i kvaziizotropnim sredinama.
Foraminiferski vapnenci, iako različiti po fosilnom sadržaju, mogu se uvrstiti u jedinstveni inženjerskogeološki član. Eocensko - oligocenske breče su litološki heterogene i stoga i naglašenije heterogenosti od ostalih litoloških članova.
Stijenski kompleks bio je tijekom geološke prošlosti podvrgnut stresu promjenljivih smjerova i intenziteta. To je uzrok nastanka često složenog strukturnog sklopa, čije se značajke bitno razlikuju i na relativno malim udaljenostima. Uslijed boranja i rasjedanja stvoreni su genetski različiti sustavi pukotina, koji karbonatnu stijensku masu dijele na monolite centimetarskih do metarskih dimenzija. Procjenjuje se da Geological Strengh Index, kao mjerodavni parametar za određivanje čvrstoće stijenske mase, bi mogao imati vrijednosti u rasponu GSI = 45 do 75. Milonitizirane zone uz rasjede ponegdje su široke nekoliko metara.Općenito se za cijeli kompleks karbonatnih stijenskih masa, kod ocjenjivanja njihovih čvrstoća, mora uzeti u obzir efekte mjerila (topografskih i geoloških podloga, kao i namjena planiranih istraživanja) jer lokalni uvjeti odstupaju od prosječnih, katkada i u širem rasponu od onog koji je naveden u inženjerskogeološkim opisima stijenskih masa. Ta odstupanja su uglavnom vezana za izraženije tektonske zone, prvenstveno navlačne, ali i zone velikih smičućih rasjeda sa subhorizontalnim kretanjima tektonskih blokova. U takvim terenima su stijenske mase bitno jače zdrobljene, tako da i općenito anizotropne sredine postaju kvaziizotropne, a vrijednosti GSI se smanjuju.
Stijene karbonatnog kompleska podvrgnute su dugotrajnom okršavanju, čiji je intenzitet varirao u skladu s promjenama klimatskih prilika tijekom geološke prošlosti. Posljedice toga procesa danas su raznolike i vrlo uočljive u karbonatnoj stijenskoj masi. Škrape i grohote naročito su dobro izražene u čistim vapnencima (gornjokredni i paleogenski). Zbog djelovanja procesa okršavanja u dubini česte su kaverne nastale proširivanjem stijenki pukotina. Na području općine Kostrena ustanovljene su i veće spelološke pojave: ponori (pretežito vertikalni) ili spilje (pretežito horizontalni). Dolomiti su podložniji površinskom raspadanju od vapnenaca zbog slabijih intergranularnih veza. Zato na njima nema škrapa i grohota, ali je češći pedološki pokrivač.
Značajka kopnenog dijela teritorija općine Kostrena česta je ogoljelost. Pokrivač na karbonatnim naslagama je crvenica, padinske tvorevine (aktivni i vezani sipari) te antropogene tvorevine (nasip).
Crvenica je česta kao pokrivač na karbonatnom stijenskom kompleksu. Susreću se naslage različite debljine: od onih tanjih od 10 cm na uzvišenjima i padinama, do nakupina debljine više metara u depresijama. Prema dosadašnjim ispitivanjima, crvenica je mješavina glinovito-prašinastog materijala najčešće niske (CL) do visoke plastičnosti (CH). U depresijama se obično nalaze naslage bez krupnijih frakcija. Na padinama učešće kamenih odlomaka doseže i više od 50 % .
Siparne breče slabo su zastupljene (oko uvale Sršćica). Sastoje se od nesortiranih, uglastih do poluuglastih odlomaka milimetarskih do decimetarskih dimenzija. Vezivo je najčešće kalcit do kalcitizirana glina. Aktivni sipar vidljiv je na strmim padinama okrenutim k Bakarskom zaljevu. Sastoji se od uglastih, pretežito nesortiranih odlomaka, također centimetarskih do decimetarskih dimenzija.
Dna fosilnih jaruga (Žurkovo, Svežanj) kao i nekoliko manjih neimenovanih, pokrivene su proluvijalnim nanosom sastavljenim pretežito od zrna veličine krupnog šljunka i valutica. Lepeze tog materijala protežu se u pravilu nekoliko desetaka metara u podmorju.
Depresija u produžetku uvale Martinšćica pokrivena je debljim naslagama (do 30 m) pretežito sitnozrnastog materijala (prašinasti pijesak s lećama šljunka) fluvijalnog do marinskog podrijetla.
Antropogene tvorevine sastoje se pretežito od kamenog nasipa različite granulacije. Deblji i površinski značajniji nasipi nalaze se u sklopu rafinerije na području Urinja i u području Martinšćice.
Opisane razlike unutar strukturno-tektonskog sklopa stijenske mase upravo su bitna svojstva koja utječu na globalnu, lokalnu i erozijsku stabilnost padina oblikovanih u stijenama karbonatnog kompleksa. Globalna stabilnost padina nije ugrožena. Mjestimično je primjetna odvala blokova (posebice uz morsku obalu) te erozijska nestabilnost (aktivni sipari).
d) Inženjersko-geološke značajke podmorja
Slično kopnenom dijelu, u građi podmorskog dijela općine Kostrena, sudjeluju naslage krede, paleogena te kvartne i recentne tvorevine. Naslage kredne (kalcitične do dolomitične breče, vapnenci i dolomiti u izmjeni i rudistni vapnenci te paleogena (foraminiferski vapnenci, i kalcitične breče) tvore osnovnu stijensku masu. Kvartarne i recentne tvorevine su pokrivač na stjenovitoj podlozi.
Na izloženim dijelovima obale, gdje je erozijsko djelovanje valova izraženo, morsko dno je pretežito kamenito i do dubine -10 do -15 m. Na dnu su često vidljivi izdanci karbonatne stijenske podloge, koja je drugdje pokrivena pomičnim ljušturastim pijeskom debljine manje od 1 m i rahle konzistencije. Bliže obali, u zoni mlata vala iznad osnovne stijenske mase vidljive su valutice, a mjestimično i žala, čija se tijela sastoje od pomičnog šljunka najčešće vapnenačkog podrijetla. Za razliku od čestih strmaca, predisponiranih strukturno-tektonskim sklopom stijenske mase, pravi klifovi, oblikovani erozijskim djelovanjem valova su manje rasprostranjeni. Ako je u njihovom podnožju dno strmije, od odvaljenog materijala stvoreni su podmorski sipari. Sedimenti na granici stabilnosti nalaze se podno opisanih podmorskih strmaca. Za razliku od sipara te padine sastoje se pretežito od pjeskovitih sedimenata.
U dubljim dijelovima podmorja stijenska podloga je pokrivena prašinasto-pjeskovitim sedimentima, a u najdubljim zonama i flokuliranim (ljepljivim) muljem. Debljina nekonsolidiranih recentnih sedimenata je nekoliko metara, a ukupna debljina kvartarnih sedimenata i preko 100 m.