1.2.1.8. More i podmorje
Obalno more Kostrene na dijelu od Žurkova do Urinja koristi se, kao vrlo atraktivno područje, za kupanje i rekreaciju. Na četiri lokacije duž ovog područja (Žurkovo-hangar, ronilački centar, klub Croatia line i plaža Stara Voda) u sezoni kupanja Zavod za javno zdravstvo u Rijeci uzima uzorke morske vode i ispituje sanitarnu kvalitetu mora.
Višegodišnjim ispitivanjima na ovim lokacijama ustanovljeno je da sanitarna kvaliteta obalnog mora zadovoljava tražene kriterije mora pogodnog za kupanje i rekreaciju prema Pravilniku o kontroli kvalitete morske vode za kupanje i rekreaciju (NN 48/1986).
U akvatorij općine Kostrena dospijeva određena količina otpadnih tvari putem otpadnih voda stanovništva i industrije, te otpadnih voda i otpadnih tvari ostalih aktivnosti na kopnu i na moru. Količina prispjelih otpadnih tvari i njihov utjecaj na more kao recipient prvenstveno je ovisna o veličini slivnog područja.
Kako se granica slivnog područja Kostrene uglavnom poklapa s granicama općine to je i onečišćavanje vezano na zbivanja unutar tog područja, a to znatno olakšava procjenu utjecaja na okoliš i kontrolu. Onečišćenja s šireg prostora mogla bi se jedino odigrati morskim putem u incidentnim situacijama, npr. iz udaljenijih točka Riječkog zaljeva koji se nalaze izvan općinskih granica (prvenstveno iz naftnog terminala za prekrcaj nafte kod Omišlja, DINE-petrokemije ili zbog havarija brodova), što ovisi o veličini potecijalnih havarija i o hidrometeorološkim uvjetima.
Vrlo dobar indikator dugoročnog trenda onečišćavanja kao i cjelokupnog stanja morskog okoliša predstavljaju životne zajednice morskog dna (bentos).
Prema Studiji namjene mora općine Rijeka (Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i stambeno-komunalne djelatnosti, Služba za Jadran, Rijeka, svibanj 1992.) životne zajednice morskog dna priobalnih dijelova Kostrenskog poluotoka koji nisu pod izravnim negativnim djelovanjem industrije pokazuju blagi stupanj degradacije. Na postaji u uvali Svežanj koja je izabrana kao referentna postaja prilkom istraživanja pridnenih zajednica (bentosa) uvale Martinšćica u studiji Preliminarna ispitivanja utjecaja brodogradilišta "Viktor Lenac" u Martinšćici na okoliš (Zavod za zaštitu zdravlja Rijeka, prosinac 1992.) ustanovljeno je da su "zajednice morskog dna prema sastavu i distribuciji karakteristične za nezagađene vode i ne pokazuju degradabilne promjene". Nasuprot tome, u uvali Martinšćica, zbog nepovoljnog utjecaja brodogradilišta stvoreni su ekstremno loši uvjeti za opstanak bentoskih biocenoza pa su ovdje prisutni samo fragmenti zajednica sa najotpornijim predstavincima flore i faune. Ova istraživanja su provedena u listopadu 1992. god. pomoću autonomnog ronioca. Određene promjene u životnim zajednicama morskog dna uočljive su i u užem okruženju INA rafinerije Urinj. Uvjetovane su prvenstveno čestim onečišćenjima naftom i naftnim derivatima iz INE, što se prvenstveno odražava na zajednicama mediolitorala (zona morskih mijena). Dijelovi obale duž rafinerije na Urinju često su prekrivene talozima mazuta debelim i više od 1 cm. Rjeđe se na morskom dnu nalazi na skrućene oblutke mazuta. Međutim, prema dosad provedenim istraživanjima, zajednice dubljih dijelova mora (ispod dosega najnižih oseka) ne podliježu neposrednom štetnom utjecaju onečišćenja ove industrije.
Prostorna distribucija pridnenih zajednica akvatorija Kostrene prema gore navedenoj studiji je slijedeća:
- U supralitoralnoj stepenici koja je karakterizirana zaštrcavanjem valovima nalazimo zajednicu supralitoralnih stijena na hridinastoj podlozi. Ona obuhvaća najveći dio oblanog pojasa Kostrene jer su ostali supstrati (npr. šljunak) rijetki. Karakteristične vrste zajednice su endolitske modro zelene alge, brambuljci, pžić Littorina i račić jednakonožac Ligia italica. Visina zone koju naseljuje ova zajednica varira u ovisnosti o nagibu podloge i izloženosti valovima.
- U stepenici morskih mijena tj. mediolitoralu na hridinastoj obali nalazi se zajednica mediolitoralnih stijena, s brojnim karaktreističnim vrstama algi, puževa, školjaka i brambuljaka. Posebno su se isticala gusta naselja jadranskog bračića (Fucus virsoides) duž obale Urinja, međutim, današnje stanje ove endemične jadranske smeđe alge na tim lokalitetima nam je nepoznato.
» U stepenici infralitorala, čiji gornji rub ostaje na suhom tek za vrijeme izvanredno niskih oseka, najvažnija je biocenoza viših fotofilnih algi, koju na području Kostrene nalazimo dijelom u degradiranom obliku. Tipičan sastav sa smeđim algama cistozirama (Cystoseiretum), pronađen je npr. u okolici Žurkova, a danas je dijelom degradiran zbog antropogenih utjecaja. Na ostalim lokalitetima šumice cistozira potiskuju druge alge među njima i neke nitrofilnog karaktera (Laurencia obtusa, Padina pavonica, Halopteris filicina i dr.). Na mjestima stalnih i jakih pridnenih strujanja, tj. na dnu krupnih pijesaka i finih šljunaka, značajna je zajednica s iregularnim ježincem (Spatagnus purpureus), koja je razvijena kod Urinja na dubini 20-25 m.
» U stepenici cirkalitorala, na pjeskovitom dnu s većom primjesom ljušturnih ostataka i s organogenim konsolidacijskim elementima, nalazimo zajednicu obalnog detritusnog dna, rasprostranjenu u obliku uskog pojasa ispod 20 m dubine. Relativno je dobro razvijena u Bakarskom zaljevu, a nešto slabije kod Urinja.
Još dublje razvijena je zajednica obalnog terigenog mulja, inače teritorijalno najviše rasprostranjena zajednica velikih dubina cijelog Riječkog i Bakraskog zaljeva.
Na tvrdom dnu u uvjetima smanjene svjetlosti nalzi se, često već i na vertikalnim i subvertikalnim površinama u gornjem infralitoralu, prekoraligenski facijes koraligenske biocenoze. To je zajednica neobičnog bogatstva, šarolikosti boja i oblika pa često zadivljuje ronioca i zavređuje pažnju u smislu zaštite. Zajednicu karakteriziraju razne vapnene i zelne alge (npr. Halimeda tuna), a od životinja razni cjevaši, mahovnjaci i plaštenjaci. U obliku enklava u naseljima fotofilnih alga, ta je zajednica najviše rasprostranjena uz obalu Urinja a manje na vertikalnim stijenama od uvale Perilo do uvale Svežanj.
a) Industrijski izvori onečišćenja obalnog mora Kostrene
Na području Kostrene nalaze se tri velika izvora industrijskog onečišćenja mora : Brodogradilište "Viktor Lenac", Termoelektrana "Rijeka 1", te INA - Rafinerija nafte - Rijeka na Urinju.
Izvori onečišćenja mora Brodogradilišta "Viktor Lenac" su slijedeći: proces antikorozivne zaštite brodova, sanitarno-fekalne, tehnološke i oborinske otpadne vode, ispušni plinovi brodskih motora s unutarnjim sagorijevanjem, a potencijalna su onečišćenja otpadnim tvarima i otpadnim vodama s brodova. Prilikom antikorozivne zaštite brodova i metalnih konstrukcija, u procesu pripreme površine, čestice odstranjenog površinskog sloja stare boje, želejznog oksida, obraslina i drugih nečistoća i istrošeni abraziv jednim dijelom dospijevaju u more. Nanošenje premaza, posebno tehnikom prskanja, izvor je onečišćavanja mora antikorozivnim premazima. Završni premaz podvodnog dijela opalate broda sadrži pigmente protiv obraštaja na bazi kositra, kroma i bakra. Ove otrovne tvari najviše se otpuštaju u more dok je premaz svjež.
Otpad s brodova čine zauljene kaljužne vode, otpad od čišćenja tankova i ostalih dijelova brodova, ulja za podmazivanje, otpadne kiseline akumulatora itd. Veliki dio ovog otpada se zbrinjavao u crnu jamu Sovjak do 1986. godine kada je zabranjeno daljnje odlaganje posebnog otpada u ovu vrtaču. Kako za samo određenu vrstu otpada postoji odgovarajuće rješenje obrade na području riječke regije (u rafineriji nafte Urinj) problem zbrinjavanja određenih vrsta otpada s brodova će vjerojatno i dalje biti prisutan.
Otpadne vode acetilenske stanice karakterizirane su visokom pH vrijednošću, visokim koncentracijama organskih tvari merkaptana i sulfida, a otpadne vode prališta strojnih dijelova velikim udjelom mineralnih ulja i niskom pH vrijednošću zbog ispuštanja istrošene klorovodične kiseline. Iz rezultata ispitivanja kvalitete otpadnih voda acetilenske stanice i prališta strojnih dijelova proizlazi da je sadašnji postupak pročišćavanja taloženjem nedostatan.
Ispitivan je i utjecaj brodogradilišta na opterećenje sedimenta uvale Martinšćica zagađujućim i štetnim tvarima. Utvrđene su visoke vrijednosti željeza, cinka, bakra, olova i žive karakteristične za zagađena područja obalnog mora. Utvrđeno je jako zagađenje sedimenta uvale Martinšćica poliaromatskim ugljikovodicima. Od ispitivanih pojedinačnih PAU u najvećoj koncentraciji prisutan je benzo (b) fluorantren. Koncentracije polikloriranih bifenila (PCB) su u sedimentu i morskim organizmima uvale Martinšćice jako visoke. Kao i u slučaju teških metala i poliaromatskih ugljikovodika sedimenti uvale Martinšćica mogu predstavljati dugotrajni izvor zagađivanja okolnog akvatorija.
Ispitivanjem životnih zajednica morskog dna uvale Martinšćice ustanovljeno je da su radom brodogradilišta stvoreni ekstremno loši uvjeti za njihov razvoj.
Termoelektrana na Urinju najviše djeluje na okolno more ispuštanjem zagrijanih rashladnih voda. Utjecaj rasladnih i ostalih otpadnih voda termoelektrane na morski ekosustav nije istraživan.
U termoelektrani se za hlađenje kondenzatora koristi morska voda. Rashladna voda koja je izvršila svoju funkciju hlađenja je kemijski nepromijenjena, ali sa nešto povišenom temperaturom. Usis vode za potrebe rashladnog sistema vrši se na dubini od -30 m. Vodoispust otpadne rashladne vode je izveden tako da dolazi do intenzivnog miješanja zagrijane vode koja izlazi iz sistema, pa je temperatura rashladne vode na ispustu niža od 25,30 C.
U srpnju 1993. god. primijećeno je intenzivno cijeđenje ugljikovodika u more iz podzemlja Rafinerije na Urinju. Ova pojava je dosegla razinu incidentne situacije i hitno su poduzete odgovarajuće mjere. Na obali je iskopan kanal dimenzija 23 m duljine i 2 m dubine. Od 16.8.1993. kontinuiranim crpljenjem omogućen je dotok ugljikovodika u drenažni jarak i time je spriječeno istjecanje ugljikovodika u more. Izuzetno velike oseke u siječnju 1994. god. izazvale su istjecanje ugljikovodika na novoj lokaciji. Kemijske analize materijala koji je istjecao pokazale su različit sastav ugljikvodika od onog na području prvog istjecanja. Izgradnja drenažnog jarka ovdje nije bila moguća, ali je izbušeno 11 istraživačkih bušotina koje su definirale dimenzije zagađenja i prirpremile rješenja za sprečavanje nekontroliranog istjecanja u more. Opasan je dio obale sa 600 m specijalnih oceanskih brana i 250 m fleksibilne cijevi. Iz prikupljenih podataka o bušenju i istjecanju ugljikovodika zaključeno je da je zapravo cijela površina Rafinerije gdje se nalaze postrojenja zagađena ugljikovodicima. Stoga će se ugljikovodici uz pomoć adekvatne opreme izvlačiti iz podzemlja, a dio je već ispumpan iz više istraživačko-eksploatacijskih bunara.
Potencijalna opasnost od zagađivanja akvatorija i obale Kostrene prijeti i od brodova i prometa na moru, npr. zbog nekontroliranog i neodgovornog ispuštanja kaljužnih ili balastnih voda.
Također, prilikom utovara i istovara, a posebno zbog iznenadnih, mogućih havarija, u more mogu dospijeti veće količine različitih štetnih tvari - posebno nafte, naftnih derivata i drugih kemijskih sredstava.
Za Riječki zaljev izrađen je plan intervencija u slučaju većih izljeva nafte.
b) Prijedlog mjera zaštite mora
a) Potrebno je na području Kostrene sačuvati sanitarnu kvalitetu obalnog mora koja će i dalje zadovoljavati tražene kriterije mora pogodnog za kupanje i rekreaciju prema Pravilniku o kontroli kvalitete morske vode za kupanje i rekreaciju (NN 48/1986), tj. za II. kategoriju mora. Zbog toga treba planirati sadržaje na kopnu da budu u skladu s ovim zahtjevom.
b) Pročišćavanje otpadnih voda s kopna riješiti preusmjeravanjem otpadnih voda naselja kanalizacijom na uređaj za pročišćavanje otpadnih voda u INA rafijeriji Urinj.
c) Nastaviti sa započetom sanacijom onečišćenja podzemlja ugljikovodicima na području INA rafienrije nafte.
d) Nastojati očuvati sadašnje prirodno stanje obale i mora te podmorskog živog svijeta prvenstveno na lokaciji uvale Svežanj te na potezu obale od lučice Stara voda do uvale Perilo i od uvale Perilo do Termoelektrane.
e) Budući da su vršena nasipavanja obale na potezu lučica Stara voda prema uvali Svežanj potrebno je jedinu još sačuvanu uvalu sa prirodnim šljunkovitim žalom - uvalu Svežanj, očuvati u prirodnom stanju.
f) Zbog vrijednosti i očuvanosti podmorskog živog svijeta u uvali Svežanj ne treba u njoj planirati nikakve dodatne sadržaje već ju je potrebno očuvati zajedno sa podmorjem u prirodnom stanju.
g) Zbog bioloških vrijednosti pridnenih biocenoza i zanimljivih geomorfoloških detalja obale potrebno je dio obale od korijena lukobrana lučice Stara voda do uvale Perilo i od uvale Perilo do područja termoelektrane Urinj sačuvati u prirodnom stanju (bez nasipavanja, betoniranja obale i sličnih intervencija).
c) More i akvatorij Općine Kostrena
Prostor akvatorija Riječkog zaljeva koji pripada Općini Kostrena ima površinu od približno 49 km2. Dakle, glavnina prostora koji se nalazi unutar administrativnih granica Općine otpada na more. Usporedbe radi, površina kopnenog dijela Općine iznosi 11.87 km2, pa je omjer morski/kopneni dio 4.12:1.
Slika 1. Granice akvatorija Općine Kostrena
Morski je prostor Općine Kostrena višestruko značajan, posebno s današnjeg stajališta kada Kostrena ima priliku samostalno osmisliti sadržaje bazirane na korištenju toga prirodnog resursa, ali i sa stajališta duboke ukorijenjenosti mora u svijesti ljudi ovoga kraja.
More predstavlja opće dobro, što je i sankcionirano Pomorskim zakonikom, te je u tom smislu teško (odnosno zakonski neutemeljeno) govoriti o pripadnosti mora, odnosno akvatorija pojedinoj Općini. U smislu odgovornosti njegova očuvanja pak, uloga subjekta koji upravlja i planira razvojem kopnenog dijela koji gravitira moru postaje odlučnom.
Imajući u vidu karakteristike kraškog podzemlja koje je izuzetno vodopropusno, dominantni nagib terena ka moru, te prisustvo potencijalno vrlo opasnih proizvodnih kapaciteta i instalacija na području Općine Kostrena, postaje jasno da se posljedice korištenja prostora na kopnu direktno i brzo mogu reflektirati u moru. Kako je more dinamički medij, zona potencijalno štetnog utjecaja se širi i izvan granica Općine, što u poluzatvorenom akvatoriju kakav je Riječki zaljev, dodatno komplicira problem.
Općina Kostrena površinom spada u manje općine Republike Hrvatske. Taj novoustrojeni pravni subjekt naslijedio je posljedice čitavog niza zahvata koji su čitavi eko-sustav doveli u stresno stanje, odnosno podigli razinu korištenja tog relativno malog prostora do gornjih granica intenzivne eksploatacije. Danas se te posljedice nastoje barem ublažiti, u mjeri kojoj objektivne prilike to dozvoljavaju.
Činjenica je da je, zahvaljujući dinamizmu fizikalnih procesa koji se odvijaju u priobalnom moru nemoguće, te znanstveno neutemeljeno zanemariti potencijalni i realni utjecaj industrijskih kapaciteta na susjedne rezidencijalne ili rekreacijske zone. Medija koji te utjecaje prenosi jest more, te je stoga u analitičkom dijelu izrade Prostornog plana uređenja njemu potrebno posvetiti osobitu pažnju.
d) Geomorfološke karakteristike morskog dna
Karakteristični profil morskoga dna u akvatoriju Općine Kostrena prikazan je na slijedećoj slici:
Slika2. Karakteristični profil morskog dna
Morsko dno akvatorija Općine Kostrena karakteriziraju slijedeći prosječni nagibi:
- 1:3.33 do dubine od -3.0 m (cca 10-tak metara od obale)
- 1:0.9 do dubine od cca 38.0 m (između 10 i 40 metara od obale)
- 1:3.75 do dubine od -45.0 m (40-70 m od obale)
- 1:50 do dubine od -51.0 m (100-300 m od obale)
- 1:160 do dubine od -58.0 m (300-1400 m od obale)
- gotovo horizontalno dno na većim udaljenostima od obale
Morsko dno je u svom gornjem (površinskom) dijelu izgrađeno od primarnih stijena (kamena) na kojima su, izuzev uz obalu, istaloženi sekundarni (recentni) rahli sedimenti. Na osnovu geološkog sastava šireg kopnenog obalnog područja i uzoraka, ustanovljeno je da primarne naslage dna čine poremećeni uslojeni vapnenci gornje krede i paleogena, a sekundarne šljunak, pijesak i mulj.
Do izobate 10 m dno obalnog područja je uglavnom izgrađeno od primarnih naslaga (kamena), s mjestimičnim izuzecima naslaga šljunka u pojedinim zonama na udaljenostima do cca 40-tak metara od obale. Od dubine mora od 10 m nadalje kamene naslage tonu pod naslage sekundarnih sedimenata.
Općenito, od izobate 10 m prema dubljim dijelovima mora površinski dio dna mora izgrađen je od pijeska, prema dubljim dijelovima mora prisutna je mješavina pijeska i mulja, dok je na dijelu koji je gotovo horizontalan dominantan gusti "masni" sivi mulj. Debljina naslage pijeska se kreće od najmanje debljine uz kameni obalni pojas, do 5 metara na vanjskom rubu. Naslaga mješavine mulja i pijeska doseže debljinu i do 8 metara, dok je debljina naslaga mulja i više od 30 metara.
Šljunak koji se nalazi neposredno uz obalu na dijelu kamenitog pojasa je nastao djelovanjem valova. Podloga na kojoj je istaložen šljunak je vrlo neravna, pa je i njegova debljina nejednolika, od vrlo malih do najvjerojatnije ne većih debljina od 2 metra.
e) Oceanografska situacija
Dio mora koje pripada Općini Kostrena, kao dio akvatorija Riječkog zaljeva, nalazi se pod utjecajem oceanografskih i hidroloških uvjeta koji karakteriziraju prilike u širem području. Kako Riječki zaljev spada u bolje istraživana područja našega priobalja, može se konstatirati da su spoznaje o procesima koji se odvijaju u akvatoriju Općine Kostrena na relativno visokoj razini.
Ova se konstatacija može potkrijepiti reletivnom brojnošću oceanografskih podataka sadržanih u nekoliko temeljnih elaborata na kojima se bazira ovaj separat:
- "Ekološka situacija akvatorija Riječkog zaljeva", Centar za istraživanje mora Rovinj-Zagreb sa suradničkim institucijama, 1977-1981
- "Studija sanitarno-hidrotehničkih istražnih radova Kostrena", Građevinski institut - Fakultet građevinskih znanosti Zagreb, 1981-1982
- "Studija antropogenih utjecaja na more uvale Martinšćica remontnog brodogradilišta "V.Lenac"", autor B.Sekulić, Zagreb 1992.,
- "Studija o utjecaju na okolinu naftovoda Omišalj", WET d.o.o., Zagreb 1994.
- "Projekt Rijeka - studija namjene mora", Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Odjel za Jadran, Rijeka, 1992
f) Plimne oscilacije i valovi
U neposrednoj blizini akvatorija Općine Kostrena nalazi se stalna mareografska postaja Bakar, na kojoj se već dugi niz godina vrše mareografska osmatranja.
Periodično osciliranje morskoga raza izazvano morskim mijenama je redovita pojava (diurnalni tip), tako da su u toku dana prisutna dva maksimuma, odnosno minimuma morskoga raza, nejednakoga intenziteta. Izuzetak predstavljaju situacije s jugom, kada se registrira samo jedan maksimum, odnosno minimum.
U širem području gornjeg Jadrana, pa tako i u Riječkom zaljevu, u kojem se nalazi akvatorij Općine Kostrena, maksimalne astronomske morske mijene u odnosu na srednji morski raz iznose oko 80 cm (+90 do -60 cm), dok maksimalni registrirani raspon između najviše visoke vode i najniže niske vode u Bakarskom zaljevu u razdoblju 1956-1991. iznosi 199 cm. Srednja, pak godišnja vrijednost amplitude plimnih oscilacija na mareografu Bakar iznosi 16.6 cm.
Kombinirani utjecaj niskog atmosferskog pritiska i jakog južnog vjetra može uzrokovati relativni porast nivoa mora u sjevernom Jadranu od 130 cm, a moguća su i relativna izdizanja nivoa mora od čak 200 cm, kada se superponiraju meteorološki i astronomski utjecaji. S druge strane, visoki atmosferski pritisak u kombinaciji s burom može sniziti relativni nivo mora do 60 cm.
Na osnovi dugogodišnjih nizova mjerenih nivoa mora na mareografu Bakar (period 1956-1990), sprovedene statističke analize koja je rezultirala u statističkoj korelaciji između uočene anomalije atmosferskog pritiska i anomalije nivoa mora, osrednjavanja i filtriranja vremenskog niza, može se uočiti relativni porast nivoa mora od 0.53 mm/godinu. U interpretaciji značenja toga podatka, međutim, treba biti obazriv, budući da mareograf registrira samo relativne promjene nivoa mora, te rezultirajući trend može biti posljedica djelovanja lokalnog slijeganja obale.
U pogledu valne klime u akvatoriju Općine Kostrena, na osnovi dugotrajnih osmatranja valova u širem području Riječkog zaljeva moguće je donijeti slijedeće zaključke:
- mirno more je češće u proljeće i ljeto (posebno u lipnju i srpnju) u usporedbi s jeseni i zimom. Srednje i maksimalne visine valova u zimskom periodu (0,6-1,25 m i 1,5-3,5 m respektivno) su više od odgovarajućih proljetnih i ljetnjih vrijednosti (0,4-0,9 m i 1,0-1,25 m respektivno)
- u siječnju se najviši valovi generiraju iz pravca sjevera i juga, u listopadu iz pravca juga, a u prosincu iz pravca sjeveroistoka
- u toku cijele godine, a posebno zimi, najčešći su valovi iz smjera sjeveroistoka (bura), a slijede valovi iz smjera jugoistoka. Valovi iz smjera zapada i jugozapada se događaju samo sporadično
- iako na osnovi ograničenog broja podataka, može se zaključiti da bura od 15 m/s može generirati maksimalnu visina vala do 3 m na sjevernim obalama Cresa, a na otvorenom moru Kvarnera i do 6 metara. Izuzetno visoki valovi do 11 m, generirani vjetrom južnih smjerova, su primijećeni na otvorenome moru Kvarnera
Najviše valove u Riječkom zaljevu stvaraju vjetrovi iz II i III kvadranta. Za područje Kostrene najinteresantnije su situacije s jugom (učestalost prosječno 2.5-3.0 %), dok zbog konfiguracije terena bura, koja puše najučestalije (učestalost prosječno 10.7 %), nema većega značaja. Jugo u Riječkom zaljevu često mijenja smjer, uobičajeno od SE ka SW, tako da najveći valovi dolaze iz smjera u kojem jugo postiže kulminaciju. Prema podacima iz Klimatološkog atlasa Jadranskog mora za period 1957. do 1971. godine, u Riječkom zaljevu su registrirani valovi viši od 3.5 m, duljine 40-50 metara.
Sprovedeni proračuni visine valova po različitim metodama (prema Sverdrup-Munk-Bretschneider, te Groen Dorrenstein metodi) za ograničenu dužinu privjetrišta Riječkog zaljeva potvrđuju taj podatak, tako da se može ustvrditi da na lokaciji dominantnog dijela obale Općine Kostrena treba očekivati valove slijedećih karakteristika:
- značajni val H=2.2 m
- najviših 10 % svih valova H=2.8 m
- najviših 5 % svih valova H=3.0 m
- najviših 1 % svih valova H=3.7 m
g) Izmjena i dinamika vodenih masa u akvatoriju Općine Kostrena (sjeveroistočni dio Riječkog zaljeva)
Osnovni pokretački mehanizam izmjene vodenih masa na otvorenom moru u Jadranu jesu gradijentske struje, koje se u proljeće i ljeto javljaju kao rezultat dotoka znatnih količina slatke vode u sjeverni Jadran, a zimi kao rezultat izraženijeg hlađenja mora u tom području u odnosu na ostatak Jadrana. Rezultat tih procesa je osnovna ciklonska struja u površinskom sloju u istočnom Jadranu, s jednim krakom koji ulazi u područje Kvarnera.
Na osnovi višegodišnjih istraživanja u okviru projekta "Ekološka studija akvatorija Riječkog zaljeva 1976-1981." moguće je donijeti slijedeće zaključke:
a) U pogledu hidrografskih karakteristika, na prostoru Riječkog zaljeva moguće je razlikovati najmanje tri područja: Bakarski zaljev, sjeverni obalni pojas Riječkog zaljeva, te središnji i južni dio zaljeva.
b) Na promjenjivost hidrografskih karakteristika (temperature, saliniteta, prozirnosti, boje mora) najviše utječe izmjena topline između mora i atmosfere, izmjena vodenih masa s akvatorijem šireg područja, te dotok slatke vode vruljama i površinskim vodotocima.
c) Zimi su u Riječkom zaljevu struje usmjerene od Kvarnerića ka Kvarneru. To se strujanje može znatno intenzivirati prilikom jake bure i može doseći brzine i do 1 m/s. Na koncu proljeća je izmjena vodenih masa između Kvarnera, Kvarnerića i Riječkog zaljeva na minimumu, a ljeti je prisutan tok u dva sloja, prilikom čega je smjer pridnenih struja ciklonalni, a površinskih anticiklonalni.
d) Područje sjevernog obalnog pojasa razlikuje se od Bakarskog zaljeva dubljom površinskom piknoklinom, što je indikator većeg stupnja miješanja slatke i slane vode.
e) Područje središnjeg i južnog dijela Riječkog zaljeva je pod minimalnim utjecajem slatkih voda. U tom je području vodeni stupac homogen zimi (izopiknalna situacija), dok je ljeti piknoklinski sloj najčešći u intermedijarnim slojevima (posljedica zagrijavanja površinskih slojeva).
U površinskom sloju Riječkog zaljeva se generalno radi o ciklonalnom, polukružnom gradijentskom strujanju tijekom zime, a strujanje je približno istog smjera u površinskom i pridnenom sloju. Intenzitet površinskih struja ovisi o karakteristikama vjetra. Ljetna situacija je složenija, postoji mogućnost anticiklonalne orijentacije površinske struje, s ciklonalnim strujanjem u pridnenim slojevima.
Za područje akvatorija Općine Kostrena relevantno je nekoliko postaja iz "Ekološke studije", a naročito postaje 7 i 7a. U slijedećoj tablici prikazane su brzine rezultirajućih struja na tim postajama u periodu mjerenja 1976-1977:
Tablica 5:
| DATUM |
POSTAJA |
SLOJ |
BRZINA (cm/s) |
SMJER (stupnjevi) |
| VI 1976. |
7 |
površinski |
0,04 |
007 |
| pridneni |
0,12 |
299 |
| 7a |
površinski |
0,43 |
146 |
| pridneni |
0,02 |
107 |
| VIII 1976. |
7 |
površinski |
0,02 |
106 |
| pridneni |
0,02 |
238 |
| IX 1976. |
7 |
površinski |
0,54 |
141 |
| pridneni |
0,19 |
227 |
| XII 1976. |
7 |
površinski |
0,16 |
297 |
| pridneni |
0,17 |
125 |
| II-III 1977. |
7 |
površinski |
0,10 |
214 |
| pridneni |
0,19 |
329 |
U blizini obala, vjetrovi, morske mijene i dotok vode s kopna predstavljaju glavne čimbenike generiranja morskih struja. Kako je smjer i jačina puhanja vjetra teško predvidiva varijabla, detaljni režim strujanja u priobalju je praktično nepredvidiv, te je onemogućeno donošenje generalnih zaključaka. Moguće je samo ustvrditi kako je rezidualno polje struja globalno paralelno s izobatnim linijama morskoga dna.
Dinamika mora i izmjena vodenih masa u akvatoriju Općine Kostrena analizirane su, pored već spomenutog elaborata "Ekološke studije", u još nekoliko navrata. 1993. godine, prilikom polaganja podmorskog naftovoda rt Tenka Punta - rt Škrkovac obavljena su mjerenja morskih struja od strane Državnog hidrografskog instituta iz Splita. Mjerenja su obavljena na dvije strujomjerne postaje u periodu 1-13. prosinca 1993. godine. Rezultati tih mjerenja na dubinama 2, 25 i 50 metara uklapaju se u opću sliku generalnog strujanja u Riječkom zaljevu, uz neke specifičnosti.
Tablica 6:
| DUBINA (m) |
2 |
25 |
50 |
| MAX. BRZINA cm/s |
73 |
14 |
13 |
| SREDNJA BRZINA cm/s |
31 |
6,1 |
2,5 |
| MIN. BRZINA cm/s |
5 |
2 |
1 |
| REZULTANTNI VEKTOR (cm/s/deg) |
30,8/291 |
3,2/78 |
2,0/360 |
| FAKTOR STABILNOSTI |
99 |
53 |
78 |
U površinskom sloju je, kao što je vidljivo, zabilježena intenzivna struja maksimalne brzine 73 cm/s, s vrlo visokim faktorom stabilnosti u WNW smjeru. Dakle, provršinska struja je gotovo konstantnoga smjera. Visoke verijednosti brzina se mogu opravdati suženjem poprečnog presjeka Tihog kanala u odnosu na Vinodolski kanal, te utjecajem jakog vjetra.
U intermedijarnom sloju brzine struja su osjetno manje, s znatnijim oscilacijama u smjerovima. Čini se da se vertikalna kompenzacija obavlja upravo u intermedijarnom sloju vodenog stupca. Pridnene su pak brzine struja još slabijeg intenziteta, s visokim faktorom stabilnosti u N smjeru, što bi moglo ukazivati na kompenzaciju izlazne površinske struje iz Bakarskog zaljeva.
U okviru sprovedbe sanitarno-hidrotehničkih istražnih radova za potrebe podmorskog ispusta Kostrena (1981/1982), izvršena su kratkoročna mjerenja morskih struja na lokaciji Stara voda. S manjim izuzecima može se reći da brzina morskih struja opada od površine ka morskom dnu, te sa udaljenošću od obale. Na površini je registrirana minimalna struja od 4.2 cm/s, te maksimalna od 23.8 cm/s. u termoklini je izmjerena minimalna struja od 2.5 cm/s, te maksimalna od 22.2 cm/s. Smjer struja je vrlo promjenjiv, ali se općenito može reći da su struje paralelne s obalom, ili su usmjerene od obale, dok su narjeđe struje usmjerena ka obali. Dobiveni rezultati mjerenja u suglasnosti su s rezultatima dobivenim za cijeli Riječki zaljev, s nešto manjim maksimalnim intenzitetima morskih struja.
Posebnu cjelinu u akvatoriju Općine Kostrena čini bazen uvale Martinšćica, u kojem je u odsustvu vjetra izmjena vodenih masa s okolnim akvatorijem pod dominantnim utjecajem morskih mijena. U periodima pak kada puše vjetar (najdominantniji vjetrovi su iz smjera NE, SW i SE) vrijeme izmjene vodene mase uvale se kreće od 111.5 h za brzine vjetra od 1 m/s do 0.279 sati za brzine vjetra od 20 m/s. Ove vrijednosti su okvirne, budući su dobivene za model koji samo približno odgovara stvarnoj konfiguraciji uvale, te za vrijednosti brzina vjetra koje su konstantne u toku 24 sata, što nije realno za očekivati. U svakom slučaju, mehanizam izmjene odgovara strujanju u dva sloja, površinskom dubine približno 5 m, te pridnenom sloju u kojem se odvija kompenzacija.
h) Fizikalno-kemijske karakteristike mora u akvatoriju Općine Kostrena
Prosječne vrijednosti fizikalno-kemijskih parametara (pH, zasićenje kisikom, hranjive soli) u površinskom, intermedijarnom i pridnenom sloju u području Riječkog zaljeva u kojem se nalazi akvatorij Općine Kostrena prikazane su u slijedećoj tablici (podaci iz "Ekološke studije akvatorija Riječkog zaljeva").
Tablica 7:
| POKAZATELJ |
SLOJ |
VRIJEDNOST |
| pH |
površinski |
8,21 |
| intermedijarni |
8,23 |
| pridneni |
8,22 |
| Zasićenje kisikom |
površinski |
105 |
| intermedijarni |
104 |
| pridneni |
94 |
| PO4 (m mol/l) |
površinski |
0,08 |
| intermedijarni |
0,025 |
| pridneni |
0,045 |
| ukupni P (m mol/l) |
površinski |
0,41 |
| intermedijarni |
0,18 |
| pridneni |
0,18 |
| NH4 (m mol/l) |
površinski |
0,67 |
| intermedijarni |
0,35 |
| pridneni |
0,44 |
| NO2 (m mol/l) |
površinski |
0,14 |
| intermedijarni |
0,12 |
| pridneni |
0,23 |
| NO3 (m mol/l) |
površinski |
2,88 |
| intermedijarni |
0,57 |
| pridneni |
1,00 |
| SiO2 (m mol/l) |
površinski |
3,9 |
| intermedijarni |
2,8 |
| pridneni |
5,5 |
Ispitivanjem fizikalno-kemijskih parametara za potrebe izvedbe podmorskog ispusta Stara Voda u Kostreni, došlo se je do slijedećih zaključaka:
a) prozirnost mora je relativno velika (18-26 metara). Veća prozirnost je u hladnije doba godine (predsezona, podsezona), a manja u toplijem dijelu godine (sezona)
b) iz podataka o koncentraciji klorida i specifične težine morske vode može se uočiti da postoji boćati sloj debljine 1-2 m (maksimum u svibnju od 2 m). Debljina boćatog sloja ovisi o količini oborina i dotoku vode s kopna i vruljama.
c) recipijent je bogat kisikom u površinskim i intermedijarnim slojevima, s maksimalnim vrijednostima i do 140 % zasićenja. Zasićenje kisikom je veće u ljetnjim mjesecima.
d) BPK vrijednosti od 0.1-2.8 mg O2/l na površini, te 0-1.9 mg O2/l u termoklinskom sloju govore da se radi o čistom moru. BPK vrijednosti su veće u toplijem dijelu godine
e) bakteriološki pokazatelji mogu degradirati recipijent do II razreda kakvoće. Onečišćenje se smanjuje s udaljenošću od obale.
f) temperatura mora opada od površine ka dnu. U toplijem dijelu godine postoji temperaturni skok - termoklina. U sezoni je prisutna termoklina na dubini 20-25 m, u predsezoni 5-15 m, a u podsezoni ispod 25 m. Temperaturni skok postoji i u površinskom sloju, zbog prisutnosti boćatog sloja.
i) Kvaliteta mora u akvatoriju Općine Kostrena
Uredbom o kategorizaciji voda (Narodne novine br. 15/81) cjelokupno obalno more Općine Kostrena raspoređeno je u drugu vrstu tj. more namjenjeno kupanju i rekreaciji. Uredbom o klasifikaciji voda (Narodne novine br. 15/81) propisana je kvaliteta kojoj mora odgovarati more ove namjene.
Uredba o standardima kakvoće mora na morskim plažama ( Narodne novine br 33/96) dodatno i detaljnije obrađuje standarde kakvoće mora na morskim plažama, te propisuje i način vršenja kontrole mora. Vremensko razdoblje ispitivanja proteže se od 1. svibnja do kraja sezone kupanja, a ispitivanja se moraju obavljati najmanje svakih 15 dana. Ispitivanja kakvoće morske vode obuhvaća ispitivanje fizikalnih, kemijskih i bakterioloških osobina morske vode koje upućuju na potencijalni rizik od zaraznih bolesti njenim korištenjem za rekreaciju ili proizvodnju hrane. Mikrobiološki parametri - indikatori fekalnog zagađenja općenito se smatraju najznačajnijim indikatorima zagađenja mora sanitarno-fekalnim otpadnim vodama, s kojima u morsku sredinu mogu dospjeti i patogeni mikroorganizmi.
Sustavna ispitivanja kakvoće mora na morskim plažama Hrvatskog primorja i otoka Sjevernog Jadrana provode se od 1986.godine. Na području Općine Kostrena postoje 4 postaje na kojima se vrše sustavna ispitivanja: jedriličarski klub "Galeb", ronilački klub, plaža ispod zgrade "Croatia Line", te Stara Voda - plaža kampa (vidi sliku 3):
Slika 3. Postaje kontrole kvalitete obalnog mora
Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije za 1996. godinu more obalnog pojasa Kostrene zadovoljava bakteriološke kriterije čistoće, štoviše vrlo je visoke kakvoće. Iako česta prisutnost naftnih derivata iz rafinerije nafte i s brodova degradira kakvoću mora za jednu klasu, obalno more rekreacijske zone se može karakterizirati vrlo čistim, odnosno podobnim za kupanje.
Podaci za 1995. godinu također potvrđuju prethodnu konstataciju. Statistički obrađeni podaci na postajama MRi22 (jedriličarski klub "Galeb"), MRi23 (ronilački klub), MRi24 (plaža ispod zgrade "Croatia Line") i MRi25 (Stara Voda - plaža kampa) nalaze se u slijedećim tablicama:
Tablica 8:
| Lokacija |
Broj uzoraka |
0 |
100 |
500 |
2000 |
20000 |
| MRi22 |
9 |
8 |
88% |
0 |
0% |
1 |
11% |
0 |
0% |
| MRi23 |
9 |
8 |
88% |
1 |
11% |
0 |
0% |
0 |
0% |
| MRi24 |
8 |
8 |
100% |
0 |
0% |
0 |
0% |
0 |
0% |
| MRi25 |
9 |
9 |
100% |
0 |
0% |
0 |
0% |
0 |
0% |
Rasprostranjenost ukupnih koliformnih bakterija (NB/100 ml) na području Općine Kostrena u 1995. godini prikazana kao broj i postotak rezultata u pojedinom razredu
Tablica 9:
| Lokacija |
Broj uzoraka |
0 |
100 |
500 |
2000 |
20000 |
| MRi22 |
9 |
7 |
77% |
2 |
22% |
0 |
0% |
0 |
0% |
| MRi23 |
9 |
8 |
88% |
1 |
11% |
0 |
0% |
0 |
0% |
| MRi24 |
8 |
8 |
100% |
0 |
0% |
0 |
0% |
0 |
0% |
| MRi25 |
9 |
9 |
100% |
0 |
0% |
0 |
0% |
0 |
0% |
Rasprostranjenost fekalnih koliformnih bakterija (NB/100 ml) na području Općine Kostrena u 1995. godini prikazana kao broj i postotak rezultata u pojedinom razredu
Tablica 10:
| Lokacija |
Broj uzoraka |
0 |
100 |
500 |
2000 |
20000 |
| MRi22 |
9 |
9 |
100% |
0 |
0% |
0 |
0% |
0 |
0% |
| MRi23 |
9 |
9 |
100% |
0 |
0% |
0 |
0% |
0 |
0% |
| MRi24 |
8 |
8 |
100% |
0 |
0% |
0 |
0% |
0 |
0% |
| MRi25 |
9 |
9 |
100% |
0 |
0% |
0 |
0% |
0 |
0% |
Rasprostranjenost fekalnih streptokoka (NB/100 ml) na području Općine Kostrena u 1995. godini prikazana kao broj i postotak rezultata u pojedinom razredu
j) Biljni i životinjski svijet u moru
Riječki zaljev po svojim karakteristikama primarne produkcije je kao cjelina oligotrofan, tj. siromašan fitoplanktonom. Sastav fitoplanktonske zajednice Riječkog zaljeva tipičan je sastav kakvog susrećemo u priobalnim i kanalskim područjima Srednjeg Jadrana, samo što je relativna abundacija pojedinih grupa ponešto različita. U sastavu fitoplanktona nanoplanktonska komponenta dominira tokom cijele godine, s maksimalnim učešćem u toplijem razdoblju. Dijatomeje prevladavaju u mikroplanktonskoj komponenti fitoplanktonske zajednice. U kvalitativnom sastavu fitoplanktona Riječkog zaljeva prisutna je velika raznolikost bez pojave dominantnih vrsta.
Relativno siromašna fauna zooplanktona je zbog nedostatka utjecaja otvorenih voda ovisna skoro isključivo o ekološkim prilikama samog Riječkog zaljeva. U odnosu na pojedine skupine, kopepodi predstavljaju najznačajniji dio populacije zooplanktona, osim ljeti kada se kladocera pojavljuje kao dominantna skupina.
Životne zajednice morskog dna ukazuju na veliko bogatstvo bentoske makroflore i makrofaune u Riječkom zaljevu, što se može povezati s raznolikošću biotopa, kao i relativnom čistoćom akvatorija kao cjeline. Sjeverna obala od Medveje do Uvale Scott (dakle i obala Općine Kostrena) pod utjecajem je zagađenja, pri čemu je utjecaj najvidljiviji na zajednici fotofilnih algi.
Zajednice supralitoralnih stijena nisu izmijenjene štetnim utjecajem. Prisutne su karakteristične vrste rakova vitičara Chthamalus depressus, Chtamalus stellatus, Chthamalus montaqui, puž Littorina neritoides i jednakonožni rak Ligia italica. Elementi ove zajednice nalaze se i na betoniranim površinama supralitorala. Chtalamus stellatus i Ligia italica nađeni su i u izrazito onečišćenom akvatoriju riječke luke.
Zajednica mediolitoralnih stijena također pokazuje izraženu otpornost na utjecaje zagađenja. Najčešće su vrsta Chthamalus stellatus i puževi rodova Patella i Gibulla. Na nekim dijelovima obale dobro je razvijena smeđa alga Fucus virsoides, a u zagađenim ili zaslađenim dijelovima obale nitrofilne vrste algi.
Zajednice fotofilnih algi u infralitoralnoj stepenici su više ili manje degradirane, te su karakteristične vrste za ovu obalu alge niskih talusa i kod jačeg zagađenja nitrofilne vrste. Česte su vrste rodova Padina, Acetabularia, Dictyota, Codium, Cladophora, Enteromorpha, Ulva. Na ostale zajednice zagađenje se najviše odražava kroz taloženje mulja, što je na nekim područjima posebno izraženo (Urinj, Bakarski zaljev, Riječka luka).
Zajednica finog ujednačenog pijeska i zajednica zamuljenih pijesaka mirnih područja prisutne su u Bakarskom zaljevu. Zajednica grubih pijesaka i finih šljunaka pod utjecajem struja pronađena je na Urinju i na ulazu u Bakarski zaljev.
Zajednica obalnog detritusnog dna nalazi se u donjem dijelu infralitorala, na dubinama od 15 do 35 metara (Opatija, Žurkovo), a ponegdje već od 10 metara (Urinj, Bakarski zaljev). Zajednica zamuljenog detritusnog dna predstavlja prijelaz prema muljevitim dnima. Na dubinama 30 do 50 metara, a na nekim mjestima (Preluka, Bakarski zaljev) već i od 25 metara nastavlja se muljevito dno s zajednicom karakterističnom za dublje, središnje dijelove Riječkog zaljeva.
Dugogodišnje antropogeno djelovanje na akvatorij uvale Martinšćica rezultiralo je ozbiljnom devastacijom fito i zoocenoza na ovome prostoru. Fitobentos u području infralitorala već tijekom 1985. godine ukazuje na visok stupanj degradacije sa znatnim odsustvom broja vrsta, te dominantnim ruderalnim vrstama uz dobro prorijeđene Chlorophyte i Chenopodiaceae. Danas su na kamenitim dijelovima obale gornjeg infralitorala (NW dio uvale) ostale rijetke, ali veoma otporne na zagađenje modrozelene alge razreda cijanoficeje, te još otpornije dijatomeje. Stanje istočnog i jugoistočnog dijela uvale nije moguće ustanoviti zbog nepristupačnosti. Najrasprostranjenija školjka na Jadranu - dagnja, nestala je u uvali.
Zaključno, ozbiljnim narušavanjem bentoskih i infralitoralnih fitocenoza u uvali Martinšćica nestale su bentoske, epibentoske i pelagičke biocenoze (zvjezdače, trpovi, ušata, špar, cipal, oslić, mol, bukva i dr.). Razlog ovome je dugogodišnje odbacivanje znatnih količina metala, ugljikovodika i nutrijenata u recipijent. Kako se u slučaju Martinšćice radi vjerojatno o prekrivanju dna anorganskim tvarima, sa reduciranim uvjetima bakterijske razgradnje, vrijeme zadržavanja polikloriranih bifenila u sedimentu traje i do desetak godina. Nestankom bentoskih fitocenoza nestalo je i ihtiofaune (riba), pa je njihov ulaz u uvalu sporadičan.
Istraživanja naselja pelagijskih riba (papline, inćuna i srdele) pokazala su da se količine navedenih riba znatno mijenjaju tijekom sezone u Riječkom zaljevu. S obzirom na dominantnost vrste najobilnije je zastupljena pelagijska vrsta papalina. Bentoska naselja riba Riječkog zaljeva veoma su dobro razvijena i ne razlikuje se bitno od ostalih naselja istočne obale Jadranskog mora. U strukturi bentoskih naselja po količini dominantni položaj u gospodarskom pogledu posjeduju oslić i ugotica. U priobalnom naselju riba po količinama je najzastupljenija škarpina.
k) Namjena mora u akvatoriju općine Kostrena
* Zakonska regulativa
Govoriti o namjeni mora znači sagledati osnovne odrednice njegova korištenja u gospodarskim okvirima u kojima more predstavlja početak i kraj gospodarskog lanca, bilo da govorimo o iskorištavanju njegovih bogatstava, ili je riječ o recipijentu nus-proizvoda tih aktivnosti.
Smatramo opravdanim pokloniti pažnju osnovnim zakonskim pojmovima vezanim za namjenu mora, budući nova zakonska regulativa u tom području nastoji uvesti svjetske i evropske standarde u segment kodifikacije, kontole i sankcioniranja ljudskog djelovanja u priobalnim područjima.
* Pomorsko dobro
Sukladno odredbama Pomorskog zakonika (NN 17/94, 74/94, 43/96), pomorsko dobro čine unutrašnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i morsko podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen javnoj pomorskoj upotrebi ili je proglašen takvim. U tom smislu, pomorskim dobrom smatraju se: morska obala, luke, lukobrani, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, ušća rijeka koja se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem te u moru i pomorskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva, ribe, rude i dr.
Morska obala se proteže od crte srednjih niskih voda i obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena kao i onaj dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u vezi s korištenjem mora, a koji je širok najmanje šest metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda. Morska obala uključuje i dio kopna nastao nasipavanjem.
Crtu srednjih viših visokih voda utvrđuje državni hidrometeorološki zavod. Za slučaj da morska obala obuhvaća područja kopna nejednakih širina, kao pomorsko dobro smatrati će se područje kopna veće širine. U slučaju dvojbe, odluku donosi ministar koji određuje i granicu takvog pomorskog dobra.
Na pomorskom dobru ne može se stjecati ni pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Svakome je dopušteno upotrebljvati i/ili koristiti se pomorskim dobrom prema njegovoj prirodi i namjeni, a u skladu s odredbama Pomorskog zakonika.
Smatra se protivnim interesima Republike Hrvatske posebna upotreba i/ili korištenje pomorskog dobra koje bi bili suprotno posebnim propisima o zaštiti okoliša. Pomorskim dobrom upravlja, održava ga i zaštićuje Republika Hrvatska neposredno i/ili putem županija.
l) Morske luke
U skladu s člankom 3. Zakona o morskim lukama (NN 108/95), prema namjeni kojoj služe luke se dijele na luke otvorene za javni promet i luke za posebne namjene. Luke mogu biti otvorene za međunarodni promet, za domaći promet, a u skladu s odredbama Pomorskog zakonika.
Dok se luke otvorene za međunarodni promet određuju posebnim propisima, luke otvorene za domaći promet utvrđuje, uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske, škupština one županije na području koje se nalazi luka, nakon što nadležna lučka kapetanija utvrdi da su ispunjeni uvjeti za sigurnost plovidbe u dotičnoj luci.
Prema veličini i značaju za Republiku Hrvatsku, luke otvorene za javni promet dijele se na:
* luke osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku
* luke županijskog značaja
* luke lokalnog značaja
Prema djelatnostima koje se obavljaju u lukama za posebne namjene, luke mogu biti:
* vojne luke
* luke tijela unutarnjih poslova
* luke nautičkog turizma
* industrijske luke
* sportske luke
* ribarske luke i dr.
Prema značaju za Republiku Hrvatsku, luke za posebne namjene dijele se na:
* luke od značaja za Republiku Hrvatsku
* luke od županijskog značaja
Otvaranje luka za posebne namjene (osim vojnih luka i luka tijela unutarnjih poslova), kao i njihove granice na moru i kopnu određuju se odlukom o dodjeli koncesije radi obavljanja djelatnosti za koju je utvrđena posebna namjena predmetne luke. Koncesiju za luke za posebne namjene od značaja za Republiku Hrvatsku, za razdoblje do 33 godine daje Vlada Republike Hrvatske, a za razdoblje od 33 do 99 godina Sabor Republike Hrvatske. U lukama za posebne namjene od županijskog značaja za razdoblje do 12 godina, koncesiju dodjeljuje županijsko poglavarstvo.
Temeljem članka 65. Zakona o morskim lukama, nadležni županijski Uredi za pomorstvo bili su dužni objaviti tri puta u službenim glasilima i u važnijim dnevnim listovima, te oglasima u općinama i gradovima, poziv svim korisnicima pomorskog dobra u lukama posebne namjene koji su to pravo stekli prema Zakonu o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima (NN 19/74, 39/75, 17/77 i 18/81), odnosno na osnovi valjane pravne osnove, da odluku o davanju na korištenje pomorskog dobra u luci posebne namjene prijave u roku od šest mjeseci od dana trećeg oglasa u "Narodnim novinama".
Ured za pomorstvo Županije primorsko-goranske objavio je treći poziv u "Narodnim novinama" br. 11/96 od 9. veljače 1996, te je tako rok za prijavu korisnika pomorskog dobra u lukama posebne namjene na području naše Županije istekao s danom 9. kolovoza 1996. godine.
Temeljem navedenog poziva, sa područja Općine Kostrena stigle su slijedeće prijave*:
Brodogradilišta: "Viktor Lenac" ima rješenje SO Rijeka iz 1974.
Industrijske luke: INA - Urinj nema Odluku/Ugovor
Sršćica nema Odluku/Ugovor
Sportske lučice: UTK "Žurkovo" Rješenje SO Rijeka iz 1967.
ŠD "Lučica
Podurinj-Kostrena" Rješenje SO Rijeka iz 1973.
ŠD "Stara
Voda-Kostrena" Rješenje SO Rijeka iz 1973.
* podaci Ureda za pomorstvo Županije primorsko-goranske
Kako je Uredba o postupku dodjele koncesije i načinu određivanja granice za luke posebne namjene (NN 108/96) stupila na snagu, te se njome između ostaloga propisuje način određivanja granica za luke posebne namjene, tijekom provedbe postupka zamjene Odluka ili Ugovora o korištenju pomorskog dobra temeljem Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima, biti će neophodno riješiti pitanje granice luka posebne namjene.
Granica luke posebne namjene za nove luke, kao i za postojeće luke posebne namjene gdje granica nije bila određena, biti će utvrđena odlukom o dodjeli koncesije za luku posebne namjene na temelju mišljenja kojeg sukladno članku 2. Zakona o morskim lukama i člancima 49. i 50. Pomorskog zakonika daje Stručno povjerenstvo za granice pomorskog dobra, koje djeluje pri županijskom uredu za pomorstvo, a osnovao ga je ministar pomorstva, prometa i veza.
Na temelju članka 6. Zakona o morskim lukama (NN 108/95) Vlada Republike Hrvatske je 9. svibnja 1996. godine donijela odluku o razvrstaju luka posebne namjene.
Ovom Odlukom, luke od značaja za Republiku Hrvatsku jesu:
* vojne luke
* luke tijela unutarnjih poslova
* luke nautičkog turizma koje imaju kapacitet 200 vezova i veći
* industrijske luke u koje mogu uploviti brodovi preko 1.000 GT
* brodogradilišne luke s veličinom navoza preko 50 m odnosno veličinom doka preko 1.000 tona nosivosti
Luke županijskog značaja su:
* luke nautičkog turizma koje imaju kapacitet do 200 vezova
* industrijske luke u koje mogu uploviti brodovi do 1.000 GT
* brodogradilišne luke s veličinom navoza do 50 metara, odnosno veličinom doka do 1.000 tona nosivosti
* sportske luke
* ribarske luke
Iznimno, brodogradilišna luka koja se koristi za gradnju i remont brodova Hrvatske ratne mornarice i Ministarstva unutarnjih poslova, bez obzira na veličinu navoza ili doka, je od značaja za Republiku Hrvatsku.
U smislu navedenih zakonskih odredaba, na području Općine Kostrena nema luka otvorenih za javni promet, ali postoji nekoliko kategorija morskih luka za posebne namjene: brodogradilište "Viktor Lenac" je od značaja za Republiku Hrvatsku, luka Urinj je izgradnjom podmorskog transportnog cjevovoda van upotrebe, ali ostaje i dalje u statusu industrijske luke, dok su lučice Stara Voda, Podurinj i Žurkovo u kategoriji sportske lučice.
Prema podacima Lučke kapetanije Rijeka, u sportskim lučicama na području Općine Kostrena postoje slijedeći kapaciteti:
Tablica 11:
| IME LUČICE |
UKUPNO |
RIBARSKI |
PRIJEVOZ PUTNIKA |
|
|
dopunski |
profesionalni |
|
| Žurkovo |
50 |
|
|
|
| Stara voda |
260 |
15 |
2 |
2 |
| Urinj |
175 |
10 |
8 |
1 |
m) Podmorsko i površinsko ispuštanje otpadnih i tehnoloških voda
Akvatorij Općine Kostrena je ujedno i recipijent komunalnih i industrijskih otpadnih voda koje nastaju na ovome području. Procjena količina i sastava tih voda biti će dijelom specijalističkog separata "Sustav komunalne infrastrukture", pa se ovdje neće detaljnije zalaziti u tu problematiku.
Valja naglasiti da su u podmorju promatranog akvatorija dva značajnija podmorska ispusta i to podmorski ispust uređaja za pročišćavanje INA-e (dužine cca 150 metara, dubina ispuštanja cca -35 metara), te ispust Stara Voda (dužine cca 300 m, profila 1000 mm, dubina ispuštanja cca -50 metara). Prvi služi za potrebe podmorske dispozicije industrijskih otpadnih voda rafinerije, dok je drugi ispust planiran kao preljevni ispust sustava kanalizacije Kostrena. Danas se preko ispusta Stara Voda ispuštaju u obalno more male količine fekalnih otpadnih voda naselja Paveki, koje nemaju utjecaja na kvalitetu priobalnog mora, ali su uočeni pogonski problemi u funkcioniranju sustava, što stvara neugodne mirise i smanjuje protjecajni profil podmorskog ispusta (detalji sadržani u elaboratu "Ispitivanje efikasnosti funkcioniranja podmorskog ispusta Kostrena", IGH Rijeka, 1988.).
Morska voda akvatorija Općine se koristi i u tehnološke svrhe hlađenja postrojenja termoelektrane Urinj. Na taj način u obalno more dospijeva prosječno 840.000 m3/dan vode s povećanom temperaturom u odnosu na prirodnu. Usis morske vode se odvija na dubini od -33 m, gdje je prosječna temperatura mora 13-17 0C, da bi se nakon iskorištavanja vratila u površinski sloj mora, s povećanom temperaturom (21-25 0C).
n) Plovni putovi i sidrišne zone
U akvatoriju Općine Kostrena nema prirodnih prepreka pomorskom prometu čak i najvećih brodova, koji zahvaljujući prirodno velikim dubinama mora neposredno uz obalni rub mogu pristajati u za to predviđenim zaštićenim ili poluzaštićenim uvalama i zaljevima. Preko akvatorija Općine Kostrena prolazi standardni plovni put brodova koji ulaze u Bakarski zaljev, te brodova koji idu ka omišaljskoj luci. Pored navedenog, akvatorijem prolazi plovni put plovila koje saobraća na relaciji rafinerija Urinj-rafinerija Mlaka.
Kod slučajeva čekanja većih brodova koji prevoze sirovu naftu određena je sidrišna zona u akvatoriju ispred urinjske rafinerije nafte.
o) Rekreacijske aktivnosti
Zapadni dio obalnog pojasa Općine Kostrena (između brodogradilišta "Viktor Lenac" i lučice Stara Voda) koristi se u rekreativne svrhe. Taj potez obale i obalnog mora predstavlja resurs kojega po svaku cijenu valja očuvati i zaštititi, budući predstavlja jedinu moguću zonu u kojoj se može dogoditi neposredni kontakt stanovnika Kostrene s morem. Stoga valja s osobitim obzirom pristupiti izgradnji planiranih sadržaja (primjerice lučice u Žurkovu), budući se na taj način dodatno smanjuje raspoloživi prostor za rekreativne namjene.
Primjer ispravnog pristupa valorizaciji raspoložive obalne crte predstavlja izgradnja (nasipavanje) plaža na za to povoljnim lokacijama (primjerice Stara Voda), čime se povećava postojeći prihvatni kapacitet, te unapređuje atraktivnost prostora, na čijoj se osnovi mogu graditi i drugi održivi rekreativni sadržaji.
Sanitarno ispravno i kvalitetno priobalno more predstavlja prirodni osnov na kojem je jedino moguće planirati održivost rekreacijske zone Kostrene. Stoga, osim s pomoću prostornih analiza na kopnu, koje su svakako bitne, osobitu pažnju treba pokloniti analizi procesa koji se odvijaju u moru, te zaključke i planove donositi na osnovi integriranih spoznaja o kopnenom i morskom dijelu eko-sustava.
U prilog ilustraciji ispravne metodologije razmišljanja i provjere posljedica i utjecaja alternativnih rješenja na ambijent mora navodimo dva primjera: prvi je planirana izgradnja lukobrana u uvali Žurkovo (čime se dobiva maritimno zaštićeni prostor, ali s nepoznatim posljedicama po lokalni ambijent mora), a drugi nadogradnja uređaja za pročišćavanje i podmorskog ispusta Urinj, za prihvat otpadnih voda Kostrene, Bakra, te industrijske zone Kukuljanovo.
Dok se u prvom slučaju radi o znatnoj promjeni hidrodinamičke slike strujanja u uvali (vidi sliku 4.) s nepoznatim fizikalno-kemijskim i biološkim posljedicama, u drugom slučaju se radi o sagledavanju mogućih zona potencijalne ugroženosti sanitarnih standarda obalnog mora za povećane količine otpadnih voda koje se očekuju na uređaju za pročišćavanje.
Analizama na modelu akvatorija Kostrene (vidi sliku 5.) koje su vršene za potrebe Studije kanalizacijskih sustava grada Rijeka (IGH-PC Rijeka, 1996.) došlo se je do zaključka kako osobitu pažnju valja pokloniti projektiranju i izvedbi podmorskog ispusta Urinj, budući se u određenim hidrodinamičkim situacijama zona ugroženosti standarda obalnog mora širi na veći dio obalnog prostora Kostrene, a izvedbom podmorskog ispusta Kraljevica mogućnost superpozicije dva polja zagađenja raste (vidi sliku 6.). Zadržavanje postojeće dubine ispuštanja od cca 35 metara dovelo bi do nepovoljnog sanitarnog stanja u široj zoni ispuštanja, što je vidljivo iz dijagrama očekivanih koncentracija koji prolazi presjekom zona ispuštanja osnovnih podmorskih ispusta (vidi sliku 7.).
Slika 4. Promjena hidrodinamičke slike izgradnjom lukobrana u uvali Žurkovo
Slika 5. Model dijela akvatorija Općine Kostrena
Slika 6. Zone direktne (deblja izo-linija) i potencijalne (tanja izo-linija) ugroženosti bakterioloških standarda obalnog mora u uvjetima paralelnog rada osnovnih kanalizacijskih ispusta u uvjetima zapadnog vjetra
Slika 7. Dijagram očekivanih koncentracija koliformnih bakterija na presjeku koji prolazi zonama ispuštanja osnovnih podmorskih ispusta
p) Iznenadno zagađenje mora - incidentne situacije
Tankerski vez u Urinju, kao klasičan primjer industrijske luke, je sve donedavna bio u funkciji rafinerije nafte Urinj i služio za prihvat nafte koja se prerađuje u naftne derivate u postrojenjima rafinerije. Obala u Urinju je, zbog dubine mora, prikladna za prihvat tankera nosivosti do 200.000 dwt. Prihvat sirovine na tankerskom vezu u Urinju obavljao se preko fleksibilnih cijevi koje se spajaju na brodu, te cjevovoda do prihvatnih spremnika.
U cilju otklanjanja postojećih negativnosti, povećanja sigurnosti zbog blizine plaža i turističkih lokaliteta, te racionalizacije poslovanja izgrađen je spojni podmorski cjevovod koji rafineriju u Urinju spaja s terminalom u Omišlju. Na taj način se veliki tankeri usmjeravaju u Omišalj, gdje se u sigurnijim uvjetima odvija manipulacija tekućim teretom.
U normalnim uvjetima rada naftovoda Omišalj-Urinj ne nastaju otpadne tvari, te ne dolazi do promjena stanja kvalitete okoline uslijed eksploatacije objekta. Do eventualno mogućeg ispuštanja sirove nafte iz sustava naftovoda može doći zbog grešaka koje su nastale izradom cjevovoda i elemanata na njemu, grešaka kod spajanja cjevovoda i elemenata na njemu, korozije cjevovoda, ili uslijed pretjeranog tlaka u sustavu.
U slučaju incidenata (djelovanje prirodnih sila - klizanje tla, potres), nenamjernog djelovanja trećih osoba (npr. oštećenje sidrom), odnosno planiranih diverzantskih aktivnosti došlo bi do istjecanja određene količine nafte do trenutka zatvaranja zatvarača, te njezina dospijevanja na površinu mora. Daljnja sudbina zagađivala ovisila bi dominantno o meteorološkim uvjetima u trenutku incidenta. U svakom slučaju, dominantna ciklonalna usmjerenost površinskog strujnog polja uvjetovala bi veliku vjerojatnost dospijeća mrlje u priobalno more Kostrene, te zagađivanje dijela obale. Procjena mogućih utjecaja havarijskog izlijevanja nafte na obalu i ekosustav mora, kao i mjere zaštite sadržane su u elaboratu "Studija o utjecaju na okolinu naftovoda Omišalj-Urinj", WET Zagreb 1994. Smatramo potrebnom provjeru zaključaka ove studije na većem broju mogućih meteorološko-hidrodinamičkih slučajeva, korištenjem matematičkog modela, odnosno modula simulacije širenja naftne mrlje.
Osim objekta naftovoda, brodogradilište "Viktor Lenac" je također mjesto gdje u more mogu dospjeti razne vrste zagađivala, kao rezultat radnih aktivnosti brodogradilišta. Kako se radi o aktivnostima brodogradilišta gdje su prvotno zastupljeni metali, sačinjena je procjena opterećenja mora živom, kadmijem, olovom, bakrom. cinkom, niklom, kromom i manganom (vidi elaborat "Studija antropogenih utjecaja na more uvale Martinšćica remontnog brodogradilišta "Viktor Lenac", autor B.Sekulić, Zagreb 1992.